Radio je, u svom najosnovnijem smislu, upotreba radio valova za komunikaciju. I radio uređaji koji se koriste za masovnu komunikaciju i radio uređaji koji se koriste za međuljudsku komunikaciju spadaju u ovu kategoriju. 

Tehnologija radio valova koristi se u svemu, od televizije do mobitela, unatoč činjenici da većina ljudi naziv “radio” povezuje samo s radijskim postajama koje emitiraju široj javnosti. Kao rezultat toga, služi kao glavno sredstvo međuljudske komunikacije. Popularnost radija vremenom se mijenjala, a kako je to sve izgledalo, pokušat ću vam dočarati u nastavku.

Profitabilnost radija i njegov uspon

Velike korporacije brzo su uspostavile mreže nakon što su prepoznale potencijalnu profitabilnost radija i njegovog debija u emitiranju. Nacionalnu radiodifuznu mrežu pokrenuo je RCA 1926. godine. Njegove crvene i plave mreže brzo su formirale udruge postaja koje emitiraju i sindicirane mrežne programe i niz lokalnih emisija. 

United Independent Broadcasters, koji je kasnije promijenio ime u Columbia Broadcasting System (CBS), pokrenuo je svoje rivalstvo s već uspostavljenim Red and Blue mrežama dvije godine nakon osnivanja NBC-a. Iako je rano mrežno programiranje bilo uglavnom povezano s glazbom, brzo se proširilo na druge emisije. Estrada je bila jedna od tih ranih ideja, odnosno promoviranje estradnih zvijezda i događaja na estradi.

Zlatno doba radija

Između 1930. godine pa do sredine 1950-ih bilo je takozvano “zlatno doba radija”. Može se činiti kontra intuitivnim da se tako kulturni fenomen pojavio tijekom ovog desetljeća jer se mnogi ljudi sjećaju 1930-ih s nevoljama Velike depresije. Radio je, međutim, savršeno odgovarao vremenu. Bio je jeftin izvor zabave koji je zamijenio druge, skuplje užitke poput odlaska u kino. 

Osim toga, radio je ponudio lako dostupan medij s samostalnim rasporedom. Budući da se od slušatelja zapravo zahtijevalo da svoj život rasporede oko brojčanika, ugađanje omiljene emisije u točno određeno vrijeme, postalo je dio njihove svakodnevne rutine, za razliku od čitanja novina ili knjiga.

Obrazovna funkcija radija

Obrazovne postaje nastavile su se emitirati na sveučilištima i u nekim općinama unatoč monopolu pa su tako emitirali forume i okrugle stolove, kao i emisije poput School of the Air i College of the Air. 

Kao dio svoje kontrole nad novim spektrom 1940. godine, FCC je odvojio skupinu frekvencija u nižem rasponu FM radio spektra za potrebe javnog obrazovanja. FCC je 1945. premjestio FM propusni opseg na viši skup frekvencija, navodno kako bi ublažio probleme s smetnjama, ali FM se u početku pokazao nepopularnim zbog ovog zastoja, što je obrazovnim postajama dalo poticaj zahvaljujući rezervaciji FM frekvencija. Na ovaj je način radio počeo ulaziti u sve sfere društva pa i one obrazovne što je dodatno doprinijelo njegovom napretku.

Pobjeda televizije

Činjenica da niti jedan drugi medij nije mogao mjeriti učinkovitost radija kao medija tijekom 1920-ih i 1930-ih, mnogo je pridonijela njegovom uspjehu. Kada je televizija stekla popularnost kasnih 1940-ih i ranih 1950-ih, to se promijenilo. Istraživanje odraslih koji su gledali televiziju iz 1949. godine pokazalo je da je gotovo polovica njih mislila da će radio uskoro zastarjeti. Do kasnih 1940-ih, televizori su bili dostupni za kupnju, a do 1951. godine više Amerikanaca nego ikad gledalo je televiziju u udarnom terminu. 

Popularnost poznatih radijskih programa poput The Bob Hope Showa smanjila se kao rezultat njihove pretvorbe na televiziju. U kasnijim godinama radio je trpio sve veći pad popularnosti, posebno u posljednjih nekoliko desetljeća kada se pojavio internet i društvene mreže. Radio se danas tako uglavnom sluša u automobilima, javnom prijevozu, a u kući ga većinom slušaju ljudi starije generacije. Oni mlađi ponekad ga slušaju preko online platformi.