Kada govorimo o tradicionalnim medijima poput novina, radija i televizije, poseban stereotip veže se uz televiziju. Naime, u svijetu vlada stereotip o televiziji koji kaže da su njezini glavni konzumenti bezvoljni starci koji sjede i bulje u televizore u dnevnim sobama diljem svijeta.

Odgovor na pitanje je li to zaista glavna publika koja gleda televiziju i konzumira sadržaje koji se na njoj plasiraju, donosim u nastavku ovog članka. Kao i rezultate nekih istraživanja koja su se bavila ovom tematikom.

Dominantno starija publika

Prema istraživanju populacije koja gleda televiziju, gledanost televizije raste nakon 55. godine, unatoč činjenici da se sva upotreba medija, uključujući i televiziju, smanjuje kod najstarijih članova društva, onih starijih od 84 godine. Čini se da je televizija značajan prozor u svijet i osnova za zajedničko iskustvo za starije, barem za one ispod 84 godine. 

Kako je populacija starijih osoba rasla, tako je rasla i raznolikost njihovih zdravstvenih, obrazovnih, prihodnih, zabavnih i informacijskih zahtjeva te stila života što je utjecalo i na vrstu sadržaja koji žele pratiti na televiziji zbog čega su se i televizijske sheme morale prilagoditi tome i uskladiti svoje sadržaje sa željama korisnika.

Pojedinačne želje

Jedno od istraživanja gledanosti televizije i preferencija gledatelja bavilo se i pitanjem kakvu vrstu programa vole pratiti stariji ljudi, ali s naglaskom na razlike u spolu. Tako su rezultati pokazali da su muškarci voljeli akcijske programe, kao što su kriminalističke drame i sport, dok su žene preferirale igre, sapunice i ljubavne programe. Manje obrazovani stariji ljudi gledali su širi spektar emisija, možda zato što im je televizija postala primarni izvor zabave i interakcije s vanjskim svijetom. 

Kriminalističke i akcijske emisije, sapunice, ljubavni i vjerski programi bili su popularni među ovom populacijom. Sportske, kriminalističke i akcijske programe te komedije birali su mlađi seniori, od 60 do 70 godina. Starije osobe s višim dohotkom birali su vijesti i sport, dok su oni na nižem dijelu ekonomskog raspona preferirali vjerske programe.

Motivacija za gledanje

Ključna stvar koju je starija publika tražila od medija, uključujući televiziju, bili su zabava, dobivanje informacija i kvalitetno provođenje slobodnog vremena. Oni koji su najviše gledali televiziju (četiri do šest sati dnevno) bili su najviše vođeni željom da se zabavljaju i skrate vrijeme. Oni koji su tražili znanje putem bilo kojeg medija pa tako i televizije bili su aktivniji i više uključeni u svoje zajednice i bolje obrazovani. 

Općenito gledano, više je istraživanja potvrdilo kako su upravo starije osobe te koje najviše gledaju televiziju, dok su se mlađe generacije okrenule digitalnim streaming platformama.